Connect with us

Život

Evo šta se zapravo desi ljudima koji ostanu do kraja života sami i koju cenu plaćaju za to

Srbija UŽIVO

OBJAVLJENO

-

Život u kojem ostajete sami do kraja života nije samo emotivno pitanje, već i surova biološka presuda. Nauka sve jasnije pokazuje da dugotrajna izolacija ostavlja neizbrisiv trag na mozgu, pamćenju i opštem zdravlju, menjajući samu srž vašeg uma.

Šta otkriva novo istraživanje

Studija objavljena u časopisu „Aging & Mental Health“ pokazala je da stariji ljudi koji prijavljuju visok nivo usamljenosti postižu slabije rezultate na testovima pamćenja. Reč je i o trenutnom prisećanju i o setu informacija posle pauze.

Ono što iznenađuje jeste činjenica da brzina opadanja memorije tokom godina nije značajno drugačija u odnosu na osobe koje se ne osećaju izolovano.

Drugim rečima, usamljenost izgleda više utiče na startni kapacitet pamćenja, a manje na tempo njegovog slabljenja. To znači da osoba koja godinama živi bez bliskih veza kreće iz „minusa“, pa joj je teže da kasnije nadoknadi razliku.

Samoća menja samu strukturu vašeg mozga

Usamljenost nije isto što i samoća. Možete živeti sami, a imati bogat društveni život. Problem nastaje kada izostane svakodnevna mentalna stimulacija kroz razgovor, dodir i razmenu emocija. Hronična izolacija menja način na koji mozak obrađuje informacije.

Istraživanje je obuhvatilo više od 10.000 ljudi između 65 i 94 godine, iz 12 evropskih zemalja. Praćeni su šest godina, kroz testove pamćenja i procenu psihičkog stanja. Posle 75. godine memorija počinje da slabi brže, a posle 85. taj proces se dodatno ubrzava.

Da li život u izolaciji skraćuje godine

Dugotrajna izolacija povezuje se sa višim krvnim pritiskom, lošijim snom, slabijim imunitetom i većim rizikom od depresije. Ti faktori zajedno deluju na mozak i srce, pa cena bivanja sami do kraja života često nije samo emocionalna, već i zdravstvena.

Koji faktori najviše štete pamćenju u starosti

  • Depresija i anksioznost koje se ne leče
  • Hronične bolesti poput dijabetesa i hipertenzije
  • Manjak fizičke aktivnosti i kretanja
  • Loše navike spavanja i nedovoljno sati sna
  • Odsustvo svakodnevne komunikacije sa drugim ljudima

Zanimljivo je da se fizička aktivnost izdvojila kao snažan zaštitni faktor. Osobe koje su barem jednom mesečno hodale, plivale ili radile bilo šta umereno intenzivno, imale su bolje rezultate na testovima. Vežbanje ne zaustavlja starenje, ali podiže startnu liniju.

Kako sprečiti da starost u samoći ostavi trag

Probajte da uvedete male, ali stabilne navike. Volonterski rad, kursevi stranih jezika, šetnje sa komšijama ili redovni telefonski razgovori sa porodicom menjaju hemiju mozga. Mozgu treba izazov i toplina, ne samo televizor u pozadini.

Obratite pažnju i na ishranu.

Više povrća, ribe, orašastih plodova i manje šećera daje mozgu gorivo koje mu treba. Spavanje od sedam do osam sati nije luksuz, već uslov za očuvanje pamćenja.

Redovni lekarski pregledi posle 65. godine otkrivaju probleme dok su još rešivi.

Svet ubrzano stari. Prema procenama Ujedinjenih nacija, do 2050. godine svaka šesta osoba na planeti biće starija od 65 godina.

Demencija i druge bolesti mozga postaće veliki izazov za zdravstvene sisteme, a ljudi koji ostaju bez bliskih veza ulaze u tu starost sa lošijim startom.

Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Najčitanije